Cool Efendija

Zalagati se sticanje i širenje šerijatskog znanja kojim se prepoznaje istina od zablude i upoznaje način ibadeta Uzvišenom Allahu kao i ostali propisi vjere i svakodnevnog života


28.12.2008.

Oni traže od tebe da ih što prije stigne kazna! (Prof. dr. Nasir el-Omer)

Kur'an časni ukazuje nam na zanimljiv događaj koji se ponavljao određenim Allahovim vjerovjesnicima, neka je na njih Allahov mir i spas, i onima iz njihovog naroda koji nisu u laž utjerivali svoje poslanike.Nakon što više nisu znali na koji način da odvrate vjerovjesnike od njihovog vjerovjesničkog poziva – da've i nakon što bi svaka njihova rasprava, izgrađena na slabim i lažnim argumentima kao i pokvarenom i pogrešnom vjerovanju, poklekla pred jakim i čvrstim dokazima istinitosti Allahovih vjerovjesnika i ispravnosti onoga čemu su pozivali, lažljivci bi pribjegavali metodi izrugivanja i ismijavanja, utjerujući u laž one koji su im poslani od Allaha i tražeći od njih da ih stigne kazna kojom im se prijeti.

Obavještava nas Uzvišeni o narodu Ad koji su u laž utjerivali svoga vjerovjesnika Huda, a.s.: "Zar si nam došao zato da se jedino Allahu klanjamo, a da one kojima su se klanjali preci naši napustimo?'' – govorili su oni . "Učini da nas snađe to čime nam prijetiš, ako je istina to što govoriš!" (Bedemi, 70.)

Isto tako Uzvišeni kazuje o narodu Semud kojima je bio poslan Salih, a.s.: ''I zaklaše onu kamilu, i zapovijed Gospodara svoga ne poslušaše i rekoše: 'O Salihu, učini da nas snađe to čime prijetiš, ako si poslanik."' (Bedemi, 77.)

A oni koji su Nuha, a.s., u laž utjerivali, govorili su: "O Nuhu", rekoše oni, "ti si ‍želio da se s nama raspravljaš i dugo si se raspravljao. Daj neka se ostvari ono što nam prijetiš, ako istinu govoriš!" (Hud, 32.)

Lutov narod je također govorio: "Učini da nas Allahova kazna stigne, ako istinu govoriš!" (Pauk, 29.)

U sličnom stilu bile su i riječi Šuajbovog, a.s., naroda kada su rekli svome poslaniku Šuajbu, a.s.: ''Zato spusti na nas kaznu s neba, ako istinu govoriš!" (Pjesnici, 187.)

A što se tiče našeg poslanika Muhammeda, s.a.v.s., i iskušenja koja je doživio od svog naroda, to je zasigurno najčudniji događaj: ''A kad su oni rekli: 'Bož‍e, ako je ovo zbilja istina od Tebe, Ti pusti na nas kamenje s neba kao kišu ili nam pošalji patnju nesnosnu!"' (Plijen, 32.)

Nema sumnje da su ove riječi odraz njihove maloumnosti, lakomislenosti i glupavosti jer im je bilo preče da su rekli: ''Bože, ako je ovo zbilja istina od Tebe, pa uputi nas da je slijedimo'',

 

a ne da ustrajavaju na protivljenju Poslaniku i njegovom odbijanju, a zatim još traže i prizivaju da ih zbog toga stigne Allahova kazna!

Međutim, zbog njihove velike oholosti, nakon što su se osilili i dali prednost ovom prolaznom svijetu nad onim vječnim, Uzvišeni Allah ih je u zabludi ostavio, učinio njihove uši gluhim i oči slijepim prema istini i uputi.

Zaista je čudno kako ovako slabašno biće – koje je Allah izveo na ovaj svijet nakon što spomena nije bilo vrijedno, zatim ga othranio i učinio da odraste dok nije stasao, još uz to konstantno bivajući pod Allahovim određenjem i Njegovom kontrolom kao i sve ostalo ni trenutka ne izlazeći iz Njegove apsolutne moći, pored svega krećući se po Zemlji koju je On stvorio, i pod nebeskim svodom koji je On uzdigao pijući vodu i jedući hranu iz Njegovog obilja – misli da Allahu može umaći!

Nedvojbeno je da se kazna odgađala svakom onome ko bi je požurivao i svaki narod koji je to tražio od svoga poslanika imao je različitu vrstu kazne na ovome svijetu, mimo zajedničke koja će im biti u vatri džehennemskoj na Sudnjem danu, tako da su neki strašnim glasom uništeni, dok je druge strašan smrtonosan potres zadesio, treći su potopljeni bili, a četvrti sa lica zemlje zbrisani koje je ona progutala nakon što je Allahovom naredbom bilo sve prevrnuto i ono što je dolje bilo bi gore, tako da su svi oni koji su utjerivali u laž poslanike i uz to još požurivali kaznu bili kažnjeni, osim Kurejša, naroda Allahovog poslanika Muhammeda, s.a.v.s., koji nisu doživjeli zajedničku kaznu, a to sve iz počasti prema njemu, s.a.v.s., i zato što su posljednji narod kojima je poslan poslanik, kako kaže Uzvišeni: ''Allah ih nije kaznio, jer si ti među njima bio; i Allah ih neće kazniti sve dok neki od njih mole da im se oprosti.'' (Plijen, 33.)

I nije ih Uzvišeni iskorijenio do posljednjeg, već im je odgodio kaznu s tim što ih nije zanemario, kako se to navodi u riječima Uzvišenog: ''Oni traž‍e od tebe da ih što prije stigne kazna. A da nije određenog roka za to, kazna bi im došla, a doći će im, sigurno, iznenada, oni neće predosjetiti.'' (Pauk, 53.)

Dakle, kazna im je bila odgođena izvjesno vrijeme pa su neki od njih poginuli u bitki na Bedru, drugi u nekoj od drugih bitaka, a neki su umrli i bez borbe, ali zasigurno na Sudnjem danu njihovo obećano mjesto i zajednička kazna, kao i svih prijašnjih i potonjih koji su u laž utjerivali poslanike – bit će džehennemska vatra.

Ovo odgađanje njihovog kažnjavanja sadrži određene mudrosti. Naime, primjetit ćemo da je veći broj onih koji su u laž utjerivali Poslanika, s.a.v.s., iz njegovog naroda prihvatio islam prije ili poslije oslobođenja Mekke, a manji je broj onih koji su umrli kao nevjernici. Mnogi od ovih koji su postali muslimani upotpunili su na najljepši način svoj islam i hrabro se borili za njega tako da su zabilježeni kroz historiju kao pouzdani i čestiti borci i bogobojazni predstavnici islama, čak i od onih koji su umrli kao nevjernici Allah je dao da iz njihovih kičmi izađu potomci monoteisti koji će samo Njega Uzvišenog slaviti i obožavati, a sve to kao odgovor na veliku želju i nadu poslanika Muhammeda, s.a.v.s., na dan kada mu je bilo ponuđeno da melek koji je zadužen za planine sruči dva ogromna brda na one koji su ga utjerivali u laž, a on je to odbio i rekao: '' Ja se nadam da će Allah iz njihovih kičmi izvesti potomstvo koje će samo Njega, Jednog i Jedinog, obožavati i neće Mu ništa ravnim smatrati'', i zaista je on, s.a.v.s., milost svim svjetovima pa čak i za one koji su ga u laž utjerivali i sa njim se izrugivali tako da su radi njegove počasti kod Allaha bili pošteđeni zajedničke kazne koju su doživjeli narodi drugih poslanika.

I mi u ovom izlaganju imamo veliku pouku: ako je apsolutni Vladar Uzvišen bio strpljiv prema onima koji Ga niječu i u laž utjeruju Njegove poslanike, također i Njegov Poslanik i miljenik na svim izrugivanjima kojima je bio izložen, pa i mi bismo se zasigurno trebali okititi istom osobinom prema svakom onome koji nas u laž utjeruje i sa nama se izruguje dok ga pozivamo ispravnom putu i ne treba da bude naša glavna briga da prizivamo na njega propast i nesreću, a naročito ukoliko se radi o ličnim stvarima, a ne o pitanjima vjere i muslimana uopće.

Danas dok svakodnevno slušamo različite laži onih koji u laž utjeruju istinu i dok smo očevici različitih vrsta izrugivanja sa pripadnicima istine i konstantnog ustrajavanja u tome, zasigurno znamo da je taj vrhunac oholosti i odvažnosti samo trenutno stanje kao ishod Allahovog odgađanja njihove kazne i oni u svojoj obijesti, koju uzastopno povećavaju, kao da svojim stanjem nijemo požuruju da ih stigne kazna baš poput onih koji su to tražili direktnim riječima od svojih poslanika. I svako onaj koji ustrajava na nepokornosti prema Uzvišenom Allahu i udaljavanju od Njegovog puta, uz to slušajući prijetnju koja je upućena svakom onome koji to čini, može se djelimično poistovijetiti sa ovakvima pa je naša obaveza da im kažemo ono što je rekao Allahov poslanik Salih, a.s., svome narodu: "O narode moj" – govorio im je on – "zašto tra‍žite da vas stigne kazna prije nego što se pokajete? Zašto od Allaha ne traž‍ite oprosta, da bi vam se ukazala milost?" (Mravi, 46)

''Oni traž‍e od tebe da ih što prije stigne kazna. A da nije određenog roka za to, kazna bi im došla, a doći će im, sigurno, iznenada, oni neće predosjetiti.'' (Pauk, 53.)

Preveo:hfz. Amer Džeko

08.12.2008.

Prednost pokrivanja

Šta je suština islamskog načina odijevanja muslimanke? Utemeljenost hidžaba u Kur'anu i sunnetu? Kakav hidžab treba da bude? Da li je grijeh neizvršenje tog vjerskog propisa? Kakav je položaj muslimanke na Ahiretu zbog ignorisanja navedenog šerijatskog propisa?

U vrijeme opće razgolićenosti koja, nažalost, nije mimoišla ni islamski svijet, ukazaćemo na osnovne značajke islamskog načina odijevanja. Suština i osnovna zadaća pokrivanja je, ustvari, zaštita moralnog integriteta muslimana i muslimanke. Propisano odijevanje zorno ukazuje na razliku između čovjeka i životinje. Praroditelji ljudskog roda, Adem a.s. i Hazreti Hawa imali su neku vrstu odjeće. Dakako, oni su je bili obavezni nositi, što razumijemo iz 26. ajeta sure El-A’raf: O sinovi Ademovi, dali smo vam odjeću koja će pokrivati stidna mjesta vaša, a i raskošna odijela, ali odjeća čestitosti, to je ono najbolje. - To su neki Allahovi dokazi da bi se oni opametili.

Pokrivanje tijela je jasni pokazatelj stida, koji je Poslanik a.s. često hvalio, a jednom je rekao: Stid je dio vjerovanja. Pokrivanje ne smijemo shvatiti kao puki običaj sredine. To je propis usklađen prema potrebama ljudske prirode, u cilju zaštite moralnosti kao bitne pretpostavke za krepostan život s kojim će biti zadovoljan naš Gospodar. Obaveza propisnog odjevanja, a posebno za muslimanke, temelji se na kur’anskom ajetu koji glasi : O Vjerovjesniče, reci ženama svojim, i kćerima svojim, i ženama vjernika neka spuste haljine svoje niza se. Tako će se najlakše prepoznati pa neće napastovane biti. A Allah prašta i samilostan je.
Ovim ajetom želi se naglasiti razlika u odijevanju muslimanke u odnosu na ostale žene, kako bi njena odjeća bila simbolom čestitosti i štitom od smutnje i raskalašenosti. S druge strane, ona će svojom odjećom pokriti ukrase tijela kojim ju je Uzvišeni odlikovao i neće biti predmet izazova za muškarce koji je okružuju. Tako će najlakše izbjeći njihovo zavođenje i napastvovanje o čemu nam naznačeni ajet govori. Na taj način ona, takođe, ističe jasnu razliku u odijevanju naspram muškaraca, čime udovoljava zahtjevima Allahova poslanika (s.a.v.s.) koji je prokleo one muškarce i žene koji se međusobno oponašaju.

U hadisu koji bilježi Tirmizi, Poslanik a.s. je rekao: Žena je u biti avret, što upućuje na obaveznost oblačenja koje će sakrivati draži njene ženstvenosti. Uzvišeni Allah je, takođe, kazao: I reci vjernicama, neka obaraju svoje poglede i neka čuvaju svoja stidna mjesta i neka pokazuju od ukrasa svojih samo ono što je očevidno - vanjsko. I neka spuste svoje ogrtače niza se...
Islamska nošnja kao preventiva od nemorala odlikuje se uz ostalo po tome što treba:

- da pokriva ono što je avret - stidno mjesto. (Cijelo ženino tijelo je stidno mjesto, osim lica i šaka, dok je kod muškarca avret dio od pupka do ispod koljena).

- da ne bude prozirna, kako se ispod nje ne bi nazirali dijelovi tijela,

- da ne bude tijesna kako se ne bi ocrtavale obline tijela,

- da ne sliči odjeći suprotnog pola,

- da nije istovjetna odjeći koja je specifična za nemuslimane,

- da ženska odjeća ne bude naglašeno upečatljivih - izražajnih boja,

- da ne bude izazovna – da ne privlači pažnju okoline, i posljednje

- da ženska odjeća ne bude namirisana, na što je Alejhisselam posebno skrenuo pažnju rekavši: Koja god se žena namiriše, pa prođe pokraj ljudi i ovi osjete njen miris, postaje za njih kao ona koja je nemoral počinila.

Muslimanka je dužna oblačiti se u skladu sa šerijatom nastupanjem punoljetstva, tj. nakon prve menstruacije. Međutim, u interesu širenja islamskog morala, poželjno je da roditelji privikavaju svoje djevojčice na hidžab mnogo prije. Na taj način iskazuje se pokornost Svevišnjem i izvršava se ibadet koji je bio odlika svih čestitih sljedbenica dini islama.

Suprotno tome, nepropisno odijevanje i otkrivanje muslimanke je grijeh. Žena koja se nepropisno odijeva i razgolićuje svoje tijelo, svjesno se izvrgava opasnostima i ovog i budućeg svijeta. Ona tako doprinosi širenju moralne anarhije u društvu, posebno među omladinom, navodeći ih na griješna razmišljanja i postupke. Ona je često uzrokom remećenja porodičnih veza i gubljenja povjerenja među supružnicima.

Što se tiče njenog položaja na Sudnjem danu, najslikovitije o tome govori hadis Allahova poslanika (s.a.v.s.) u kome se kaže: Tri osobe neće ući u džennet, niti će ih Allah na Sudnjem danu pogledati a to su: osoba neposlušna svojim roditeljima, razgolićena žena koja se poistovjećuje sa muškarcima i čovjek koji ne vodi računa o moralnosti svoje porodice.

Sestro, za naše i dobro naše vjere odazovimo se Allahu i Njegovom poslaniku. Svojim izgledom javno svjedočimo islam i tako budimo neprobojni zid talasima zapadne golotinje u koji su već odavno zaronile i u kojem su nestale brojne naše sestre. Spasi se dok još nije kasno. Hidžab je tvoja lađa sa kojom ćeš doploviti do obale spasa.

Gospodaru naš, sami smo sebi krivi, i ako nam Ti ne oprostiš i ne smiluješ nam se, sigurno ćemo biti od onih koji su nastradali.

08.12.2008.

Zašto sam prihvatila islam

Vjera ne ostavlja prostor za pitanja i sumnju. Važno je u njoj naći utočište i odgovore. Svi se rađamo u određenoj tradiciji, kulturi i naslijeđenoj vjeroispovjesti, kojoj ćemo samo pripadati - sami odlučujemo i dobro je da je tako. Donosimo vam priču o Dragani iz Sombora, koja je prešla na islam. Muslimana se ranije bojala, a njeno opredjeljenje i nije baš najbolje prihvaćeno.

 

Dragana, donedavno pravoslavka po vjeroispovijesti, odrasla je u pravoslavnoj porodici i do prije dvije godine pomalo je čak i zazirala od muslimana.


- U mojoj porodici svi su pravoslavci, ali nisu baš previše religiozni. Zapravo sam ja bila najreligioznija u porodici, pa čak do te mjere da sam insistirala da se krstim, iako moji roditelji nisu bili za to. Od malih nogu sam se na svoj način molila Bogu i tada sam znala samo za pravoslavlje i crkvu. Naravno, za mene je to bio jedini ispravan način vjerovanja. Uopće nisam imala namjeru da istražujem o islamu. Čak su u mojoj porodici imali otpor prema muslimanima, tako da sam i ja pomalo i zazirala od njih, plašila sam ih se - priča Dragana.

Kako prema islamu niko nije ravnodušan, ili ga voli ili ga se boji, ona kaže da je bila od onih drugih.

Sve počelo od foruma

- Moje preobraćanje počelo je kada sam jedne prilike došla na forum da provociram muslimanske ideje, poput svetog rata - Džihada. Međutim, tu sam dočekana na moje veliko iznenađenje vrlo smireno, strpljivo, čak mudro. Iako sam ja bila veoma oštra i neprijatna, nisam dobila očekivanu reakciju, čak suprotno. Tada sam se ja ustvari postidjela same sebe i svojih namjera. Iskreno, njihova smirenost je bilo prvo što me privuklo - nastavlja.

Iako je imala loše i ružno mišljenje o muslimanima, dok je sa ženama muslimankama razgovarala preko telefona, shvatila je da su one sve suprotno od onoga što je mislila o njima.

- One su vrlo pametne, imaju širinu poimanja mnogih stvari, veoma su smirene, blage, a u isto vrijeme i izuzetno mudre. Dalje me fasciniralo kako oni prakticiraju vjeru onako kako je to propisano, bez ikakvih iskrivljenih pretenzija. Počela sam postavljati sve više pitanja i s početka sam ipak bila malo skeptična spram svega toga. Borila sam se protiv toga misleći da je nemoguće da je islam istina, da može išta drugo biti istina osim moje vjere.

Ali kako kaže, čitajući Kur'an spoznala je pravu, autentičnu istinu.

- Ni u jednom harfu niti slovu ništa nije promijenjeno do dana današnjeg, niti će biti, za razliku od prethodnih objava, koje su izgubile autentičnost zbog izmjena koje su ljudi vremenom dodavali i oduzimali. Kada sam čitala Bibliju, znala sam da ima puno verzija, ali nisam znala da postoji posljednja knjiga koja je pečat svim ostalim. Na ovaj način ja sam samo nadgradila svoje hrišćanstvo.
 
Jednom je pitala sveštenika da joj objasni Sveto trojstvo, na šta je on odgovorio da je to sveta tajna. Ona smatra da pravoslavlje, za razliku od islama, nema odgovore na mnoga pitanja.
 
- Imamo razne obrede i niko mi nikada nije znao objasniti pozadinu toga, zašto mi te obrede vršimo, dok sam u islamu za sva pitanja našla prihvatljive i istinite odgovore.

Da bi preobratila svoju vjeru, trebala je izgovoriti šehadet u prisustvu dva svjedoka, ali pošto nije imala nikoga od muslimana, ona je to uradila sama u svojoj kući. Zatim je preko godinu dana učila o islamu, a knjige je dobijala preko foruma od sestara u vjeri.
 
- Prošle godine sam u Islamskoj zajednici i zvanično prihvatila islam. Onda sam počela dolaziti u Sarajevo, gdje budem po nekoliko dana kod svojih sestara u vjeri.

Iako nije bila sigurna da li ispravno klanja, Dragana je to ispočetka radila kako zna.

- Prije godinu dana sam se našla s jednom sestrom i ona me je odvela u Begovu džamiju da klanjam u pravom džematu. Znala sam napamet šta se izgovara, ali nisam bila sigurna da li ispravno radim sve pokrete, tako da sam tada i to naučila.

Zaštita od muškaraca

Dragana smatra da je pokrivanje pokoravanje Božijoj naredbi, ali i vrsta zaštite od muškaraca, te izbjegava izlaziti na ulicu bez marame. Iako ima neobično ime za muslimanku, Dragana kaže da u islamu obaveza imena ne postoji, te da je to izmišljeno.

- Ovdje smo navikli na turska i arapska imena, ali smatram da muslimanska imena uopće ne moraju biti turskog ili arapskog porijekla. Ja sam svoje ime zadržala, ali sam morala odabrati ime u islamu, tako da mi je islamsko ime Esma. Voljela bih da se ljudi naviknu da čak i jedna Dragana može biti muslimanka.

Njeni roditelji nisu to baš najbolje prihvatili, kaže. Tata je bio više iznenađen, ali mama se nikako ne miri s tim i svi misle da je to neka od njenih životnih faza.

Na molbu roditelja, koji žele sačuvati mir i dobre odnose sa svojom okolinom, u Somboru Dragana ne nosi maramu, te kaže da joj je to razlog više da dođe živjeti u Sarajevo, jer želi biti okružena ljudima koji žive kao ona.

Njeno prihvatanje druge vjere nailazilo je na razne otpore, pa je tako bilo komentara da joj to ne treba u životu, dok su je neki čak i podržali, ali potajno se nadajući da će je to brzo proći.

- U početku je tu bilo malo zaziranja, ali sada me već sasvim normalno gledaju. Tamo, čak veće probleme imaju muslimanke iz pravih muslimanskih porodica. Bilo je i pogrdnih komentara od Srba na forumima tipa da muslimani mene nikada neće prihvatiti, da sam izdala svoju vjeru, ali ja ih razumijem jer oni to rade iz čistog neznanja. Znam kako je njima, jer sam bila u svemu tome, ali oni ne znaju kako je meni.

Želim se udati za muslimana
 
Dragana islam vidi kao način života i kaže da sebe uskoro vidi u braku s čovjekom koji je također musliman.

- Nemoguće je da opstanem u islamu drugačije, muž mora biti vođa i jedino obostranim vjerovanjem i poštovanjem istih običaja i obreda brak može uspjeti.

Ona završava sanitarno-ekološki fakultet u Somboru gdje trenutno živi sa svojim roditeljima, a krajem godine planira doći u Sarajevu da živi sa svojim sestrama u vjeri.

07.12.2008.

Četiri najbolje žene u islamu

“Najbolje žene u islamu su: Merjem, kćerka Imranova, Asija, faraonova žena, Hatidža, kćerka Huvejlidova i Fatima, kćerka Allahovog Poslanika, Muhameda s.a.w.s. “

Postoji mnogo hadisa, koji govore o ovim ženama i njihovom posebnom statusu u islamu. Poslanik s.a.w.s. je za njih rekao da su jedine četiri žene, koje su upotpunile svoj iman, zatim da su najbolje četiri žene na svijetu, te da su najbolje žene u džennetu.
Također se prenosi nekoliko hadisa koji govore da će Merjem i Asija r.a. biti jedne od Poslanikovih s.a.w.s. žena u džennetu.

I Kur'an spominje neke od njih, a jedna sura nosi ime Merjem.

Šta je to što ih čini posebnim? Zašto su baš one te koje se spominju kao jedine koje su upotpunile svoj iman ?
Nažalost, nema baš mnogo priča koje su prenesene, a da govore o ovim posebnim ženama, međutim, zato je mnogo vrijednih pouka koje mogu i trebaju biti izvučene.

Svaka od ove četiri žene je imala različite uloge u svom životu: bile su majke, supruge, sestre, kćerke ... Da bismo saznali šta je to što je svaku od njih činilo posebnom, a što joj je i u isto vrijeme donijelo atribut najbolje, ne preostaje nam ništa drugo nego da prostudiramo svaku od njihovih životnih priča odvojeno, kao i način na koji su ispunjavale svoje uloge.



ASIJA BINT MUZAHIM (Primjer ustrajnosti)


Kao što znamo, Asija r.a. je bila faraonova žena.

Subhanallah, on je jedan od najzlobnijih ljudi koje je historija poznavala, dok je ona jedna od najplemenitijih žena. Zamislimo samo strpljenje koje je ova supruga morala imati. Svatko zna da je faraon bio jedan jako egoističan muškarac. Dan i noć, ona je gledala njega, tj. kufr i zlo oko sebe.

Zamislimo, zatim, mudrost koju je Asija posjedovala, a koja joj je pomogla da se svakodnevno suočava sa stvarima i događajima oko sebe. Čak i Kur’an nam priča o njenoj mudrosti. To je dio koji govori da se faraon složio, na zahtjev svoje supruge, da sačuva Musa (neka je Allahova milost na njega). Ajet govori kako je ona pitala faraona da ga sačuvaju kako bi ih on usrećio, moguće je da on postane svježina njihovim očima.

Prenosi se da je ona također rekla: ‘On (Musa) nam može biti od koristi.’
Poznavajući svog muža, i način na koji je on razmišljao, uspjela je mudrim riječima pridobiti njegovo poštovanje i povjerenje.

Posebno obratimo pažnju na snagu, koja je Asiji bila neophodna, dok je živjela u kući kufra, kako bi se očuvala na Allahovom s.w.t. ispravnom putu. Ona se potpuno podala islamu, i to je ono što joj je donijelo naslov “najbolje”. Spoznala je da je islam jedina prava istina i iz ovog razloga, odustala je od svega drugog što je imala i umjesto toga, samouvjereno stala uz stub islama.

Ne zaboravimo da je Asija bila kraljica svoga vremena. Imala je sva materijalna bogatstva, koja bi duša poželjeti mogla: palaču punu bogatstva, nakit, prelijepu odjeću, bezbroj sluga, toliko mnogo, da je čak imala jednu sluškinju koja je bila zadužena samo za održavanje njene kose. Međutim, faraonovo saznanje da je slijedila Musaa, je značio kraj njenom otmjenom životu. Kufr je tada nadvladao u srcu njena muža i on ju je počeo maltretirati. Međutim, i pored toga ona se odupirala toj torturi i uspjela da se održi u istini, u koju nije imala nimalo sumnje.

Ono u čemu se najviše očituje njena snaga imana, jeste njen kraj. Nakon što je bio neuspješan u svakom drugom pokušaju da je primora da ostavi svoju vjeru, faraon ju je ostavio na dnu planine (ili nečega sličnog), i pri tome joj prijetio da će baciti na nju veliki kamen, ukoliko ne pristane da se odrekne onoga u što je vjerovala. On ju je također pokušao dovesti u iskušenje sa otmjenim životom koji je običavala živjeti.

I šta je to, na što se ona na kraju odlučila ? Asija je, bez imalo sumnje i dvojbe u svom srcu, odustala od svega što joj je faraon nudio i suočila se sa okrutnom smrću, sve to samo radi Allaha s.w.t. i njegovog zadovoljstva.

Kako li bismo mi reagovali na jedan ovakav test? Koliko hrabrosti bi imale, da se suprostavimo našim muževima, roditeljima ili prijateljima, ukoliko bi nas omalovažavali, podrugivali nam se ili nas (ne daj Bože) fizički mučili, zato što slijedimo jednu od Allahovih s.w.t. naredbi? Da li bismo imale snage i nastavili da se držimo istine kao sto je i Asija, ili bismo pokleknuli pred iskušenjem i zamijenili ljudsko odobravanje za Allahovu s.w.t. srdžbu? Da nas Allah sačuva takvog testa!

Asija nije imala svoje vlastite djece, međutim posjedovala je neizmijernu ljubav prema djeci. Upravo je to ono s čim bi srce idealne muslimanke trebalo biti ispunjeno: ljubavlju i nježnošću. U jednom hadisu poslanik s.a.w.s. pohvaljuje žene iz plemena Kurejš, govoreći kako su one najbolje, zato što su nježne u ophođenju sa svojom djecom i svojim muževima. Asijno srce je također bilo ispunjeno njeznošću i milošću prema djeci. Ona je odlučila spasiti tog novorođenog dječaka, pa makar to značilo i suprostavljanje samom kralju. I na kraju, sjetimo se da je njena kuća bila ta u kojoj je poslanik Musa a.s. odrastao.



MERIJEM BINT IMRAN (Primjer pobožnosti)


Kur’an započinje priču o Merjem, još prije njenog rođenja.

Merjem potiče iz poštene porodice. Njen otac Imran je bio imam u plemenu Beni Israil u to vrijeme, dok je njena majka, Hena bint Fakud bila poznata po svojoj pobožnosti. Zekerijah, koji ju je odgojio, je bio Allahov poslanik.

Čak i prije nego što ju je zanijela, njena majka je polagala velike nade u svoje buduće dijete. Molila se, da, ako bi ostala trudna, to dijete bude živi sluga u Baitul Makdis.* Iako se na kraju ispostavilo da je dijete bila djevojčica, ona je ipak svoj život posvetila obožavanju Boga u ovom svetom mjestu, posao možda mnogo teži za žensku nego mušku djecu u to vrijeme.

Njena majka je, također, molila Allaha s.w.t. da sačuva njenu kćerku od šejtana. Kao rezultat svega toga, Merjem se odala pobožnosti. Nakon što bi ispunila sve dužnosti u mesdžidu požurila bi na mjesto bogosluženja. Klanjala je i dan i noć da bi je ljudi kasnije počeli uzimati kao primjer najpobožnije. Klanjala je dok ne bi počela osjećati bol u nogama.

Merjem je simbol čednosti i potpune odanosti Allahu s.w.t. Nije se zamarala ljepotama, razonodama i iskušenjima, koje joj je nudio dunjaluk. Sreću i radost je nalazila u potpunoj poslušnosti jedinom Allahu s.w.t.



HATIDŽA BINT HUVEJLID (Primjer žrtvovanja za istinu)


U plemenu Kurejš, Hatidža je bila jako poznata po svojoj zrelosti, čestitosti, pobožnosti i darežljivosti. Čak i u vrijeme džahilijeta bila je poznata kao “ona koja je neiskvarena”.

Kao i Asija, sudeći po karakteru, Hatidža je bila jedna posebna žena, međutim, njihovi životi su bile potpune suprotnosti. Asijin muž je bio jedan od najgorih ljudi zapamćenih u historiji, tako da je njena pozicija zahtijevala neizmjernu snagu i strpljenje. Na drugoj strani, Hatidžin muž je bio naš voljeni poslanik Muhamed s.a.w.s., najsavršeniji od svih Allahovih s.w.t. stvorenja.

Bdijući uz poslanika s.a.w.s., Hatidžina pozicija je bila pozicija zahvalnosti i podrške. Poslanikov s.a.w.s. govor u kome opisuje Hatidžu, je najbolji pokazatelj njene uloge kao supruge. “Tako mi Allaha, vjerovala je u mene kada su ljudi govorili da sam lažljivac, brinula se za mene kada su mi drugi okretali leđa”. Poslanik s.a.w.s. ju je često hvalio i isto tako, često molio Allaha s.w.t. da joj podari oprost. Nikada nije dozvolio da iko kaže makar i jednu ružnu riječ o njoj.

Kao osoba, Hatidža je bila jako inteligentna i povjerljiva. Najvažnije od svega, bila je prva osoba koja je prihvatila islam. Od samog početka ona je, bez imalo sumnje, vjerovala u riječi svoga muža. Znala je da je on čestit i povjerljiv, stoga, njena vjera u njegove riječi je bila jaka.

Također, još na samom početku poslanikovog pozivanja u islam, ona ga je tješila i podržavala. Ovo je način na koji je ova brižna žena osvojila srce svoga muža, i zaradila džennet.

Naredna priča jako dobro pokazuje Hatidžinu brižljivu prirodu. Kada se poslanik s.a.w.s. vratio kući nakon što se po prvi put sastao sa Džibrilom, ušao je i rekao joj “Pokri me”. Ona ga je pokrila i ostala uz njega, držei ga blizu sebe, sve dok se nije počeo oporavljati od prvobitnog šoka. Nakon toga on je upita : “Oh Hatidža, šta je to sa mnom ? Ja se zaista bojim za sebe”. Ona mu je na to, ohrabrujući ga, odogovorila : “Nadaj se samo dobru, jer Allah s.w.t. te nikada nece napustiti. Ti održavaš bliske odnose sa svojom rodbinom, iskren si u svom govoru, iskren u svom poslovanju, i pomažeš ljudima da postignu svoja prava”. Nakon toga ona ga je odvela svom rođaku Varaka bin Navfal.

Hatidža je bila jedna od najplemenitijih žena svoga vremena. Ljudi iz njenog naroda su uvijek na nju gledali očima punim poštovanja. Uz sve to je bila jako bogat i moćan trgovac. Na samom početku svog pozivanja u islam, Poslanik s.a.w.s. je nailazio na veliku odbojnost i neodobravanje naroda. Nazivali su ga različitim pogrdnim imenima: lažljivcem, ludakom, te zlim čarobnjakom. Veliki dio zajednice ga je izbjegavao, pa čak i proganjao. Ono što se moglo, kao posljedica ovoga, očekivati, jeste da Hatidžin status počne opadati ukoliko bi se odlučila da ostane s ovim prognanikom. Međutim, to je bilo ono što je ona sa oduševljenjem izabarala. Nije ju bilo briga šta su ljudi govorili. Mogli su reći štogod su htjeli, međutim, ona je nastavila braniti istnu tako što je, kako moralno tako i finansijski, podržavala svog voljenog muža, koji je širio istinu. Znala je da je održavanje islama živim, bilo vrijedno svakog truda i žrtve, koju je od sebe mogla dati.



FATIMA BINT MUHAMED (Primjer najboljeg vladanja)


Fatimu mnogi zovu “očeva kćerka”. Razlog za to jeste što je Fatima bila najsličnija, od svih ljudi na svijetu, svom ocu. Kao što Aiša r.a. prenosi “Fatima, ne samo da je fizički nalikovala na svog oca, nego se ponašala kao on, pričala kao on i hodala je kao on”. Svaka očeva radnja je bila vodič za svaku njenu radnju.

Aiša r.a., također nam prenosi hadis u kojem kaže: “Nikada nisam upoznala bolju osobu od Fatime, osim njenog oca”. Fatima i njen otac su imali formiranu jednu posebnu vrstu veze, zasnovana na međusobnoj ljubavi i poštovanju. Kada bi poslanik s.a.w.s. ušao u sobu, Fatima bi žurno poskočila kako bi poselamila i poljubila svog oca. On s.a.w.s. bi uradio isto. Kada je poslanik s.a.w.s. umro i nakon toga bio pokopan, ona je rekla: “O Anase, kako si imao srca da baciš zemlju na Allahovog poslanika s.a.w.s. ! “ I sama je preselila, nekoliko mjeseci poslije oca.

Fatima r.a. je također bila jedna jako povjerljiva osoba. I sam Poslanik s.a.w.s. je imao u nju povjerenja, i znao je da su njegove tajne bile na sigurnom mjestu kod nje. Ovo je bio razlog da se često znao osloniti na nju. Prenosi se od Aiše r.a. da je rekla: “Jednom smo se sve mi Poslanikove s.a.w.s. supruge okupile i on s.a.w.s. zajedno s nama. Nijedna od nas nije bila odsutna. Zatim je došla Fatima, čiji je hod bio isti kao hod njenog oca. Kada ju je poslanik s.a.w.s. vidio, poselamio ju je i postavio je da sjedne tačno pored njega. Onda joj je nešto šapnuo i ona je plakala. Zatim joj je ponovo nešto šapnuo i ona se onda smijala. Kada je Poslanik s.a.w.s. otišao? ja sam je upitala “Poslanik s.a.w.s. ti je rekao tajnu i ti si plakala. Moraš mi reći šta je to što ti je uzrokovalo plač, i šta je to što ti je uzrokovalo smijeh?” Fatima je zatim odgovorila: “Ne mogu ti odati Poslanikovu s.a.w.s. tajnu”. Kada je poslanik s.a.w.s. preselio na ahiret Aiša ju je upitala isto. I onda joj je ona ispričala. 3Poslanik s.a.w.s. mi je rekao: “Džibril bi mi svake godine došao samo jednom, međutim ove godine je došao dva puta i ne mislim da bi se ovo desilo ukoliko mi se životu ne bliži kraj. Zato, boj se Allaha s.w.t. i budi strpljiva, ja sam ti najbolji primjer koji si mogla imati.” I onda sam plakala. Kada je on s.a.w.s. vidio da sam se rastužila rekao mi je: “Ne plači, jer ćeš ti biti prva od mojih bližnjih, koji će mi se pridružiti na onom svijetu”. I onda sam se smijala.”

Fatima bint Muhamed je bila jako strpljiva, pobožna, čestita, skromna te zahvalna žena. Pored svega toga bila je veliki radnik. Ispunjavala je sve svoje, kako majčinske tako i kućanske dužnosti, bez pomoći sluga, iako su mnoge od njenih prijateljica imale sluge. Nakon što je od Poslanika s.a.w.s. tražila da joj nađe slugu on joj je rekao: “Hoćeš li da ti kažem nešto što je bolje od toga što si me pitala? Kaži “Subhanaallah”, deset puta nakon svakog namaza, zatim deset puta “Elhamdulillah”, I deset puta “Allahu Ekber”. Ovo isto ponovi 33 puta prije spavanja”.

Fatima je također bila posebna supruga. Kada se razbolila, Ebu Bekr je došao da je posjeti i prije nego što je ušao u njenu sobu, tražio je od nje dozvolu za ulazak. Prenosi se da ju je Ali upitao: “Fatima, Ebu Bekr traži dozvolu za ulazak”? Možeš li zamisliti kakav je bio odgovor koji je slijedio? Ovo su riječi koje je Fatima uputila svome mužu: “Da li bi ti volio da mu dam dozvolu za ulazak”? Poslušnost mužu je nešto što bi definitivno svaka od nas trebala izvući kao pouku iz života žene koja zauzima posebno mjesto u islamu, Fatime, kćerke Muhameda, našeg voljenog Poslanika s.a.w.s.

I na kraju, nakon svega pomentog, nema se baš puno dodati. Jedino što nam preostaje jeste lekcija koju trebamo naučiti. Ne preostaje nam ništa drugo, nego da slijedimo ove četiri najbolje žene u islamu, i da nam one budu primjer u svemu, u ulozi majke, supruge, kćerke ...

Borimo se da Allahova riječ bude gornja i slijedimo hadis Poslanika s.a.w.s., kako bismo inšaallah i same zaradile džennet.

Neka nas Allah uputi na pravi put !

* Baitul Makdis Baitul Makdis je poznata džamija El-Aksa u Jeruzalemu. To je bila prva Kibla prema kojoj su se muslimani okretali prilikom izvršavanja namaza. Nakon toga, Allah s.w.t. je naredio muslimanima da se okreću u pravcu Kabe, koja se nalazi u Meki. Baitul Makdis je treće sveto mjesto u islamskom svijetu. Ostala dva sveta mjesta jesu džamija El-Harem u Meki i Poslanikova džamija u Medini.

07.12.2008.

Tumačenje značenja mudrosti i lijepog savjeta

"Savjetom se možemo okoristiti ako ispunimo tri uvjeta: Kada osjetimo veliku potrebu za tim, kada ne budemo gledali na mahane onoga ko nam daje savjet i kada budemo svjesni da postoji Allahovo obećanje, a i Njegova prijetnja-kazna”.

Pod  riječju "iza (savjet)" podrazumjevamo dvije stvari: naređenje i zabrane koji se baziraju na poticajima i zastrašivanjima, ili pak sami potiču  na dobro i zastrašuju od ružnog. Stoga onaj ko se obraća Allahu i ko Ga se prisjeća mora činiti ono što je naređeno i kloniti se zabranjenog, dok onaj koji je nemaran mora slušati poticaje i prijetnje, a osoba koja ne prihvata ništa od toga s njom se mora raspravljati na najljepši način.
Sva tri navedena svojstva o tri navedene vrste ljudi spomenuta su u sljedećem ajetu:
“ Na put Gospodara svoga mudro  i lijepim savjetom pozivaj i s njima na najljepši način raspravljaj!”(Prevod značenja, En-Nahl, 125)
Mudrost u ajetu navedena je uopćeno i nije ograničena i uvjetovana riječju lijepa, jer svaka je mudrost lijepa, tj. to je njena stalna karakteristika. Međutim, savjet je uvjetovan da bude lijep, jer svaki savjet i nije lijep. Također i rasprava, možemo je manifestirati na lijep, a i na ružan način. Stoga osoba s kojom se raspravljamo može poprimiti naše karakteristike, kao što je grubost, nježnost, mrzovolja i blagost. Zato se naređuje da se s takvom osobom ophodimo na najljepši način.
Rekli smo da mahane  i slabosti predavača ne trebamo gledati, jer kada bi time bili obuzeti, ne bismo se okoristili njegovim vazom. Ljudska duša je takva da se nece okoristiti riječima  onoga ko se ne ponaša shodno svome znanju niti se koristi njime. Smatraju da je to isto kao kada bi doktor propisao određeni lijek drugom čovjeku, a i sam doktor boluje od iste bolesti, međutim on se na tu bolest ne osvrce niti joj pridaje pažnju.
Neki od dobrih predhodnika kazali su:
“Ako želiš da ljudi ispoštuju tvoja naređenja ili se klone onoga što im zabranjuješ, moraš, kada narediš, biti prvi koji će to ispoštovati i ispuniti. Isto tako ako nešto zabraniš, budi prvi koji će se toga kloniti”.


Šejhul-Islam Muhammed ibn Qajjim El-Dževzi   


07.12.2008.

Ko je Isus Hrist u Islamu?

- Onaj ko ne vjeruje u Isusa nije musliman, jer osoba koja ne vjeruje u jednog od poslanika ne vjeruje ni u jednog od njih.

Slava pripada samo Allahu. On je Gospodar svega što postoji. Neka je salavat i selam na posljednjeg Poslanka, vođu pravovjernih i na njegovu porodicu, ashabe i one koji slijede njihov primjer dobročinstva do Dana Okupljanja.

Primjeri

Prije nego počnemo, navest ću primjere nekoliko arapskih riječi koje ću upotrebljavati u današnjem predavanju:

Allah-bukvalno znači Bog, Onaj koji je zaslužuje obožavanje;
Kur'an- posljednja objava shodno muslimanskoj tradiciji, posljednja riječ Allahova.
Sala Allahu ‘alejhi we sellem,s.a.w.s.- čut ćete me da izgovaram ovu frazu nakon imena Poslanika, a to znači: neka su Allahov mir i blagoslov na njega.

Predstavljanje

Današnje predavanje će biti obrazovna diskusija. Ali također bit će korisna za nas da naučimo o vjerovanjima jedni drugih, jer su učenjaci, kako bivši tako i sadašnji, rekli- Korijen mržnje je u ignorisanju.
Isus kod muslimana je poznat kao Isa - to ime je Isusu dato u našim rukopisima.
Za muslimane, Isus ili Isa je spasitelj, reformator, Mesija (miropomazani), Riječ Božija, on je podignut na nebo. Mogao je da izliječi bolesne, podigne mrtve, oblikuje nežive stvari i da udahne u njih život Božijom voljom.
Vjerujemo da je onaj ko ne vjeruje u Isusa nije musliman, jer osoba koja ne vjeruje u jednog od poslanika ne vjeruje ni u jednog od njih. Tako da muslimani vjeruju u Isusa i u njegovu objavu. Njegova objava je ista kao i svim ostalim poslanicima. U Kur’anu je rečeno da Bog nikada nije poslao poslanika čovječanstvu sa drugom objavom osim sa upozorenjem - Obožavajte samo Allaha.
Muhammed,s.a.w.s., je rekao: “Više vrijedim od Isaa, sina Merjeminog u ovom životu i kasnije”. Ashabi su ga upitali: “Zašto je to tako, Allahov Poslaniče, s.a.w.s.?” On, s.a.w.s., im odgovori: ”Poslanici su braća, majke su im različite, ali im je vjera ista.” (prenosi Buhari)
Stoga, ovo povlači da onaj koji negira punovažnost jednog od istinitih Poslanika i Vjerovjesnika da on zapravo osporava sve njih. Pojedinac ne može vjerovati u Muhammeda, s.a.w.s, a ne vjerovati u Isa, a.s. Jednako, pojedinac ne može potpuno vjerovati u Isaa, a.s, i ne vjerovati u Muhameda, s.a.w.s. Istinsko prihvatanje jednog poslanika ili vjerovjesnika povlači prihvatanje svih onih koji su došli prije njega i one koje dolaze nakon njega, završavajući sa Muhamedom, s.a.w.s.

Moje današnje predavanje pokrit će 4 glavne tačke:
1.Ko je Marija? - prije sagledavanja Isusa u Islamu, moramo prvo spoznati status Marije u Islamu
2.Bezgriješno začeće
3.Posebne osobine koje su podarene Isusu od Allaha kao dokaz čovječanstvu osnovne božanske objave
4.Muslimanski pogled na “raspeće”, i o onome šta nakon toga dolazi.

1.Merjem (Marija), kćerka Imranova

Jedna od najdirljivijih i naupečatljivijih odnosa majka-sin u Kur’anu jeste o Isau, sinu Merjeminom, a.s. Po prvi i posljednji put u historiji, poslanik nije oslovljen po imenu oca. Štaviše, označen je kao Isus - sin Marijin.
Da bismo procijenilii i razumjeli istinsku vrlinu Isaa, a.s, neophodno je da naučimo o njegovoj majci Merjem, kćerci Imranovoj, a.s.
Marijina majka je bila u poodmakloj starosti kada je zatrudnjela. Molila se Bogu da joj podari posljednje dijete koje može posvetiti Božijoj službi. Kada je začela u poodmaklom dobu, rekla je, kao što se bilježi u Kur’anu:
Allah je odabrao Adema, i Nuha, i Ibrahimovu porodicu, i Imranovu porodicu nad ostalim svijetom - sve porod jedan od drugog - a Allah sve čuje i sve zna.

Kada Imranova žena reče: "Gospodaru moj, ovo što je u trbuhu mome je zavjetujem samo na službu Tebi, pa primi od mene, jer Ti, zaista, sve čuješ i znaš!"

Poslije ona, kada je rodi, reče: "Gospodaru moj, rodila sam žensko"- a Allah dobro zna šta je rodila - "a žensko nije kao muško; nadjela sam joj ime Merjema, i ja nju i porod njezin stavljam pod Tvoje okrilje od prokletog šejtana."

I Gospodar njezin primi je lijepo i učini da uzraste lijepo, i da se o njoj brine Zekerijja.* Kad god bi joj Zekerijja u hram ušao, kod nje bi hrane našao. "Odakle ti ovo, o Merjema?" - on bi upitao, a ona bi odgovorila: "Od Allaha, Allah onoga koga hoće opskrbljuje bez muke." Ali 'Imran, 33-37

Kada se Marijina majka porodila bila je tužna što je rodila žensko dijete. Iz razloga što prema jevrejskoj tradiciji, postoje samo nekoliko vjerskih obreda predanosti Bogu koje mogu obavljati žene. Od 514 djela predanosti, samo 4 može obavljati žena Jevrejka.
Nazvala je dijete Merjem, a što znači “čista”, ili “ona koja je pročišćena”. Allah je prihvatio mladu djevojčicu u Svoju službu, a i izabrao je Zekerijju, ili Zaharija, da  bude onaj koji će o njoj brinuti. Zekerijja je jedan od poslanika u Islamu. Izabran je od svih pisara tog vremena, koji su bili sakupljeni i podučeni kako da bace svoja pera u rijeku. Rečeno im je da čije pero bude plovilo nasuprot riječnoj struji taj će biti njen zaštitnik. Zekerijjino pero je plovilo nasuprot rječnoj struji.
O Merjemi, Poslanik, s.a.w.s, je rekao: “Četiri najbolje žene na dunjaluku su: Merjem, kćerka 'Imranova; Asija, žena Faraonova; Hatidža, kćerka Huvejlidova i Fatima, kćerka Muhammedova.
Poslanik, s.a.w.s, također je rekao o Merjem: „Pri rođenju svakog djeteta šejtan ga dodirne, i tada dijete zaplače, osim Merjem i njenog sina.“ (prenose Ahmed, Muslim)

Allah je rekao u Kur’anu:
"I kada meleki rekoše: "O Merjem, tebe je Allah odabrao i čistom stvorio, i boljom od svih žena na svijetu učinio." (Ali ‘Imran, 42)
Stoga, Merjem je izabrana od cijelog čovječanstva da rodi Isa, a.s.
Devetnaesta sura Kur’ana se zove Merjem, i posvećena je njenoj priči i bezgriješnom začeću.

2.Bezgriješno začeće

U Kur’anu, Muhamedu,s.a.w.s, je rečeno da uči priču Merjeminu:

"I spomeni u Knjizi Merjemu: kada se od ukućana svojih na istočnu stranu povukla

i jedan zastor da se od njih zakloni uzela, Mi smo k njoj meleka Džibrila poslali i on joj se prikazao u liku savršeno stvorena muškarca.

"Utječem se Milostivom od tebe, ako se Njega bojiš!" - uzviknu ona.

"A ja sam upravo izaslanik Gospodara tvoga" - rece on - "da ti poklonim dječaka čista!"

"Kako ću imati dječaka" - reče ona - "kad me nijedan muškarac dodirnuo nije, a ja nisam nevaljalica!"

"To je tako!” - reče on. "Gospodar tvoj je rekao: ’To je Meni lahko’, i zato da ga učinimo znamenjem ljudima i znakom milosti Naše. Tako je unaprijed određeno!“ Merjem, 16-21.

Isus je nazvan “riječju Božjom” zbog toga što Allah kaže “Mi” i on jeste. Allah dalje postavlja parabolu između Isusa i Adema - Adem je napravljen od zemlje, nije rođen iz materice žene. Allah kaže:
 “Isaov slučaj je u Allaha isti kao i slučaj Ademov: od zemlje ga je stvorio, a zatim rekao: "Budi!" - i on bi”. Ali ‘Imran,59.

Isus nije imao oca. Ali to ne znači da je Isus božanstvo i da je vrijedan obožavanja, zbog toga što je Adamovo postojanje veće čudo od Isusovog.
Allah također kaže u Kur’anu da su Isus i njegova majka postali umorni, i da su im potrebna sredstva za život. Stoga, oni ne mogu biti božanstva.

Priča o bezgriješnom začeću se nastavlja u Kur’anu:

"I ona zanese i bremenita se skloni daleko negdje.I porođajni bolovi prisiliše je da dode da stabla jedne palme. "Kamo sreće da sam ranije umrla i da sam potpuno u zaborav pala!" - uzviknu ona.I melek je, koji je bio niže nje, zovnu: "Ne žalosti se, Gospodar tvoj je dao da niže tebe potok poteče.“  Merjem, 22-24.

Isus je govorio Mariji kao čudo od Boga kako bi joj rekao da se ne treba bojati i da ne treba biti tužna. Marija je podučena da kad se vrati porodici ne odgovara ni na jedno njihovo pitanje. Tako kada su se suočili sa njom, ona je pokazala na dijete. Oni su je upitali: ”Kako može govoriti dijete u kolijevci?” Onda je beba Isus progovorio i rekao:

"Ja sam Allahov rob" - ono reče - "meni ce On Knjigu dati i vjerovjesnikom me učiniti i učiniće me, gdje god budem, blagoslovljenim, i narediće mi da dok sam živ molitvu obavljam i milostinju udjeljujem, i da majci svojoj budem dobar, a neće mi dopustiti da budem drzak i nepristojan.I neka je mir nada mnom na dan kada sam se rodio i na dan kada budem umro i na dan kada budem iz mrtvih ustajao!"

To je Isa, sin Merjemin - to je prava istina o njemu - onaj u koga oni sumnjaju.“
To je priča o bezgriješnom začeću prema onome što nam je rečeno u Kur’anu.

3. Posebne osobine Isusove

Bezgriješno začeće je samo jedno od mnogih čuda koje je Allah podario Isusu.
Prema islamskim izvorima, Isus je počeo kao pastir, kao što su i svi poslanici bili prije nego što su primili objavu. Isus je poznavao Toru, i mogao je pisati i čitati još kao malo dijete. Isus je odrastao znajući za svog rođaka Jahju/Jovana Krstitelja. Obojica će zajedno pozivati na obožavanje Boga.
Isus nikad nije rekao - “Obožavajte me”- to nije prikladno nijednom božijem posalniku.
Isus je živio potpuni život, protiv njega su se borili i mrzili ga i grdili različiti neprijatelji, uključujući sve loše navike toga vremena, svi oni koji su željeli moć i status.
Učenjaci tvrde da je svaki Poslanik i Vjerovjesnik poslat sa nekom vrstom dokaza, znaka na osnovu kojih bi njihov narod se odazvao. Tokom vremena Musaa, a.s, magija i iluzija su bile jako raširene i lažno pripisane lažnim božanstvima. Tako da je Allah poslao Musaa sa onim što bi moglo baciti u sjenu faraonove mađioničare. Tokom vremena Isaova, a.s, liječenje bolesnih smatralo se božanskom moći. Allah je stoga poslao Isaa, a.s, i darovao mu jedistvene sposobnosti.
Allah će podsjetiti Isaa na ove sposobnosti na Dan suda, kao što to Allah opisuje u suri Ma’ida, 110-115:

"Kad Allah rekne: "O Isa, sine Merjemin, sjeti se blagodati Moje prema tebi i majci tvojoj: kada sam te Džibrilom pomogao pa si s ljudima, u bešici i kao zreo muž, razgovarao; i kada sam te pismenosti i mudrosti, i Tevratu i Indžilu naučio; i kada si, voljom Mojom, od blata nešto poput ptice napravio i u nju udahnuo, i kada je ona, voljom Mojom, postala ptica; i kada si, voljom Mojom, od rođenja slijepa i gubavca iscijelio; i kada si, voljom Mojom, mrtve dizao; i kada sam od tebe sinove Israilove odbio, kad si im ti jasne dokaze donio, pa su oni među njima koji nisu vjerovali - povikali: ’Ovo nije ništa drugo do prava vradžbina!’

I kada sam učenicima naredio: ’Vjerujte u Mene i Poslanika Moga!’ - oni su odgovorili: ’Vjerujemo, a Ti budi svjedok da smo mi muslimani’.”

A kada učenici rekoše: "O Isa, sine Merjemin, može li nam Gospodar tvoj trpezu s neba spustiti?" - on reče: "Bojte se Allaha ako ste vjernici."  "Mi želimo" - rekoše oni - "da s nje jedemo i da naša srca budu smirena i da se uvjerimo da si nam istinu govorio, i da o njoj budemo svjedoci."

Isa, sin Merjemin, reče: "O Allahu, Gospodaru naš, spusti nam s neba trpezu da nam bude blagdan, i prvima od nas i onima kasnijim, i čudo Tvoje, i nahrani nas, a Ti si hranitelj najbolji!"

"Ja ću vam je spustiti" - reče Allah -"ali ću one među vama koji i poslije ne budu vjerovali kazniti kaznom kakvom nikoga na svijetu neću kazniti."

Ovo je najveće čudo koje je Allah podario Isusu. Nakratko ćemo početi da diskutujemo o komplikacijama kako je Isa sačuvan od Jevreja i Rimljana. Ajet, također, pokazuje kako su Jevreji oni koji su tražili Isusovu smrt, a ne Rimljani, takoreći. Ajet, također, pokazuje da su Jevreji oni koji su vjerovali (havarijuni ili učenici) i oni koji nisu vjerovali.

"I kada sam učenicima naredio: ’Vjerujte u Mene i Poslanika Moga!’ - oni su odgovorili: ’Vjerujemo, a Ti budi svjedok da smo mi muslimani’.”

Ovaj ajet jasno pokazuje da Allah upravlja i usađuje uputu u srca pojedinaca. Mnogo je onih koji su odbili istinu nakon što su bili svjedoci već navedenih čudesnih događaja. Uputa je čisto od Allaha, kao što je i dovođenje u zabludu od onih kojima je suđeno da odbace istinu i svijetlo tevhida.

A kada učenici rekoše: "O Isa, sine Merjemin, može li nam Gospodar tvoj trpezu s neba spustiti?" - on reče: "Bojte se Allaha ako ste vjernici."

Iako su vidjeli da ptica od gline biva oživljena, da su slijepi i gubavci izliječeni od svojih boljki, ustajanje mrtvih i mnoga druga čuda, oni su ipak govorili: “Da li tvoj Gospodar može”. Sama sintaksa njihovih riječi implicira da ako tvoj Gospodar ne može da nam spusti trpezu, onda On ne može, a ne da ne želi!

"Mi želimo" - rekoše oni - "da s nje jedemo i da naša srca budu smirena i da se uvjerimo da si nam istinu govorio, i da o njoj budemo svjedoci."

Ponovo slabost njihove vjere je očigledna. Sintaksa njihove izjave implicira da ako si nam rekao istinu i ako si ti zaista poslanik i vjerovjesnik onda tvoj Gospodar će nam spustiti trpezu kao što smo tražili. Inače nisi govorio istinu. Oni priznaju da je njihova vjera slaba. Isa, a.s, stoga priziva Allaha da spusti trpezu:

Isa, sin Merjemin, reče: "O Allahu, Gospodaru naš, spusti nam s neba trpezu da nam bude blagdan, i prvima od nas i onima kasnijim, i čudo Tvoje, i nahrani nas, a Ti si hranitelj najbolji!"

Ovaj zahtjev, ma koliko se činio jednostavnim u poređenju sa drugim čudima koje je radio Isa, a.s, je sasvim druge prirode. Zahtjev učenika je „izazov“ Allahu. Sufijan et Tevri, r.a., tvrdi - “Blagdan znači dan koji moramo označiti danom Tvog obožavanja.”
Selman el Farisi, r.a., je rekao: "Dan koji ćemo obilježavati sjećajući se Tebe."

Allah je rekao:

"Ja ću vam je spustiti" - reče Allah -"ali ću one među vama koji i poslije ne budu vjerovali kazniti kaznom kakvom nikoga na svijetu neću kazniti."

Abdullah bin ‘Amr bin al ‘Aws, r.a., tvrdi: “Tri naroda koja će najviše biti kažnjena na Dan okupljanja bit će: licjemjeri (u doba Poslanika), oni koji su nakon što im je trpeza spuštena uznevjerovali, i faraon i njegove legije.”

4. Muslimanski pogled na raspeće

Isusa je Bog sačuvao za kraj vremena. Allah kaže u Kur’anu:

„i zbog riječi njihovih: “Mi smo ubili Mesiha, Isaa, sina Merjemina, Allahova poslanika!” A nisu ga ni ubili ni raspeli, već im se pričinilo. Oni koji su se o njemu u mišljenju razilazili, oni su sami o tome u sumnji bili; o tome nisu ništa pouzdano znali, samo su nagađali; a sigurno je da ga nisu ubili,već ga je Allah uzdigao Sebi. - A Allah je silan i mudar.” An-Nisa, 157-158.

Jevreji i Rimljani su radosno objavili: ”Ubili smo Mesiju!” Ali, nisu ga oni ubili niti raspeli, spašen je od Boga i  uzdignut na nebo.
Allah kaže u suri Ali-‘Imran, 54-58,:

„I nevjernici počeše smišljati spletke, ali ih je Allah otklonio, jer On to umije najbolje.I kada Allah reče: "O Isa, dušu će ti uzeti i k Sebi te uzdignuti i spasiću te od nevjernika i učiniću da tvoji sljedbenici budu iznad nevjernika sve do Smaka svijeta. Meni ćete se, poslije, svi povratiti i Ja ću vam o onome u čemu se niste slagali presuditi: one koji ne budu vjerovali na strašne muke ću staviti i na ovome i na onome svijetu i niko im neće moći pomoći."...A onima koji budu vjerovali i dobra djela činili, On će njima punu nagradu dati. - Allah ne voli nasilnike.Ovo što ti kazujemo jesu ajeti i Qur’an mudri.

Mi, muslimani, vjerujemo da će jednog dana Antihrist doći i da će onda Isus biti spušten s neba i da će ubiti Antihrista, da će živjeti među muslimanima i da će vladati njima. Tokom tog vremenskog perioda zemlja će biti ispunjena pravdom i blagostanjem.

Muhamed,s.a.w.s, je rekao :
„A zatim će se reći zemlji: ‘Pronikni plodovima i okiti se bereketom. Tada će se čitava skupina najesti od jednog šipka i moći će stati u hladovinu njegove kore. U mlijeku će biti bereket. Jedna muža deva zadovoljit će sakupljene ljude, a jedna krava muzara - čitavo pleme; a jedna ovca muzara zadovoljit će mlijekom jedan ogranak plemena. Dok oni budu tako živjeli, Allah će im poslati mirisni vjetar, pa će ih dodirnuti ispod njihovih pazuha i dušu svakog mumina i svakog muslimana uzeti. Samo će ostati najgori ljudi, koji će otvoreno zinaluk činiti, kako to čine magarci, i na njih će se izliti strahote Posljednjeg dana." (prenosi Muslim)

Muhamed, s.a.w.s, je rekao:
„Kako će slavno biti vrijeme kada Isa bude živio među vama, zasadit ćete sjeme na jalovoj stijeni i ono će ponići; neće biti suše; bilje će prekriti zemlju, čovjek će moći da sjedi pored lava i neće mu naštetiti.“ (prenosi Ad-Dejlemi)

Isus će ponovo doći, oženit će se, imaće djecu,  živjet će 40 godina među nama. I nakon što on umre Sudnji dan će doći.

Zaključak

Allah, s.w.t., kaže:

“Oni govore: "Milostivi je uzeo dijete!" -
Vi, doista, nešto odvratno govorite!
Gotovo da se nebesa raspadnu, a Zemlja provali i planine zdrobe
što Milostivom pripisuju dijete.
Nezamislivo je da Milostivi ima dijete –
ta svi će oni, i oni na nebesima i oni na Zemlji, kao robovi u Milostivog tražiti utočište!”
Merjem, 88-93.

Allah, s.w.t., kaže:

 „Allah nije uzeo Sebi sina, i s Njim nema drugog boga! Inače, svaki bi bog, s onim što je stvorio - radio što bi htio, i jedan drugog bi pobjeđivao. - Hvaljen neka je Allah koji je daleko od onoga što oni iznose!”Al-Mu’minun, 91.

Postoji više sličnosti nego razlika između muslimana i kršćana. Shodno islamskim zakonima, imamo posebna pravila za „sljedbenike Knjige“, koji su slični nama izuzev nekoliko manjih razlika u glavnim područjima dogme. Zaključit ćemo sa sljedećim rječima:

„Reci: "O sljedbenici Knjige, dođite da se okupimo oko jedne riječi i nama i vama zajedničke: da se nikome osim Allahu ne klanjamo, da nikoga Njemu ravnim ne smatramo i da jedni druge, pored Allaha, bogovima ne držimo!" Pa ako oni ne pristanu, vi recite: "Budite svjedoci da smo mi muslimani!", Ali 'Imran,64

07.12.2008.

Šta nije u redu sa Deda Mrazom?

Ko je Deda Mraz i šta nije u redu sa njegovim likom?

Današnja verzija Deda Mraza se razvila iz stvarne osobe, Svetog Nikole, koji je živio prije 1700 godina. On je bio biskup u drevnom gradu koji se nalazi u današnjoj Turskoj. Prema legendi, postao je biskup još kao dječak. Bio je vrlo fin i običavao je izlaziti u noći kako bi davao poklone siromašnim. Njegova velikodušnost nije bila ograničena na jedno doba godine. Nakon njegove smrti 6.decembra, škole u cijeloj Evropi počele su slaviti dan godišnjice njegove smrti. Ovaj običaj se nastavio stotinama godina.

U Engleskoj je proslava Dana Svetog Nikole zabranjena kada je Henri VIII osnovao crkvu Engleske. Slavlje se nastavilo kasnije, kada se Kraljica Viktorija udala za njemačkog princa Alberta, ali je Sveti Nikola preimenovan u Oca Božića i pojavio se uoči Božića, 24.decembra, a ne 6.decembra kako je prvobitno slavljen. Američka tradicija Deda Mraza preuzeta je iz izmijenjene engleske verzije.

Ko je Deda Mraz? Je li on ima kršćansko porijeklo?

Neki kršćani se protive ideji Deda Mraza jer je on više sekularan nego kršćanin; neki nekršćani se protive ideji Deda Mraza jer on ima korijene u kršćanstvu.
U svakom slučaju, Deda Mraz je snažan kulturološki simbol kojeg je nemoguće ignorisati, ali to ne znači da ga treba prihvatiti bez sumnje. Postoje dobri razlozi zašto treba prekinuti ovu tradiciju.

Roditelji moraju lagati o Deda Mrazu

Možda najozbiljniji prigovor raširenom vjerovanju djece u Deda Mraza jeste i onaj najjednostavniji: roditelji moraju lagati djeci. Ne možete podržavati vjerovanje bez nepoštenosti, a ovo nije samo “mala laž” za njihovo dobro ili laž koja bi ih zaštitila od nekog zla. Roditelji ne bi trebalo da kontinuirano lažu svojoj djeci bez nekog opravdanog razloga.

Roditelji moraju lagati sve više o Deda Mrazu

Da bi omogućili da djeca vjeruju u Deda Mraza, nije dovoljno izgovoriti par jednostavnih laži i nastaviti dalje. Kao i sa svakom laži, potrebno je konstruisati sve detaljnije laži i odbrane kako vrijeme prolazi. Na skeptična pitanja djece o Deda Mrazu moraju se dati detaljni odgovori o moćima Deda Mraza. “Dokazi” o Deda Mrazu se moraju stvarati kada same priče o njemu postanu nedovoljne. Nije etično da roditelji nastavljaju sa razrađenom prevarom svoje djece osim ako je to za neko njihovo dobro. 

Mit o Deda Mrazu promovira materijalizam

Cijeli mit o Deda Mrazu je baziran na ideji da djeca dobivaju poklone. Nema ništa loše u dobivanju poklona, ali Deda Mraz je postao fokus cijelog praznika. Djeca se ohrabruju da usklade svoje ponašanje u skladu sa očekivanjima roditelja da bi dobili još više poklona. Da bi napravili božićne liste, djeca obraćaju veliku pažnju na ono što im reklame kažu da trebaju željeti, čime se efektivno podržava raskalašeno potrošačko društvo.
 
Deda Mraz je previše sličan Isusu i Bogu

Jedan od glavnih razloga zašto svi pravi muslimani potpuno odbacuju koncept Deda Mraza jeste upravo ta ideja da Deda Mraz ima božanske kvalitete i moći, što je u islamu rezervisano samo za Allaha.
 
Paralele između Deda Mraza i Isusa ili Boga su bezbrojne. Deda Mraz je skoro svemoćna, nadnaravna osoba koja dijeli nagrade i kazne ljudima u cijelom svijetu na temelju ocjene da li su se oni pridržavali unaprijed definisanih pravila ponašanja.
 
Njegovo postojanje je nevjerovatno ili nemoguće, ali vjerovanje se očekuje ako se želi dobiti nagrada. Vjernici bi trebalo da ovo smatraju blasfemijom; ateisti ne bi trebalo da žele da im se djeca odgajaju na način da prihvataju kršćanstvo ili teizam.

“Tradicija” Deda Mraza je relativno nova

Neki misle da činjenica što je Deda Mraz tako stara tradicija dovoljan razlog da nastave s tom tradicijom. Oni su učeni da vjeruju u Deda Mraza kao djeca, pa zašto ne bi naučili i svoju djecu tome? Zapravo, uloga Deda Mraza u obilježavanju Božića je relativno nova – od sredine do kraja 19. stoljeća. Značaj Deda Mraza su, ustvari, stvorile kulturološke elite, a podržavali poslovni interesi i jednostavan kulturološki momentum. Ono ima malu ili nikakvu unutarnju vrijednost.

Deda Mraz je više o roditeljima, a manje o djeci

Ulaganje roditelja u Deda Mraza je veće nego bilo šta što djeca rade, što upućuje na to da velika pažnja roditelja usmjerena ka mitu Deda Mraza odražava da ga više oni žele nego sama djeca. Uspomene roditelja o uživanju u Deda Mrazu je možda pod teškim utjecajem kulturoloških pretpostavki o tome šta su trebali da dožive. Zar nije moguće da bi djeca jednako uživala u saznanju da su njihovi roditelji odgovorni za lijepe praznike umjesto nekog nadnaravnog stranca?

Budućnost Deda Mraza

Deda Mraz simbolizira Božić i vjerovatno cijelu zimsku prazničnu sezonu više nego išta drugo. Može se reći da je važnost božićne jelke veliki simbol Božića (primjetite da nijedan drugi kršćanski simbol nije ni blizu), ali upravo Deda Mraz personificira Božić na način koji jelke ne mogu.

Deda Mraz je, nadalje, postao vrlo sekularan lik što mu omogućava da prelazi kultorološke i religijske granice, i nalazi se na važnoj poziciji cijele sezone umjesto samo za Božić. Zbog ovoga, vjerovatno je da bi napuštanje Deda Mraza moglo značiti napuštanje većeg dijela božićnih praznika – i možda to nije tako loše.

Mnogo toga se može reći za kršćane koji bi napustili potrošački, komercijalizovani Božić i fokusirali se radije na rođenje Isusovo. Ignorisanje Deda Mraza moglo bi upravo simbolizirati ovaj izbor.

Mnogo toga se može reći za sljedbenike drugih religija koji se protive uvođenju Deda Mraza u njihove vlastite tradicije, jer je to nametanje zapadne kulture nad njihovom tradicijom.

Na kraju, može se nešto reći i za sve vrste onih koji ne vjeruju i koji odbijaju da učestvuju u tuđoj religijskoj praksi.

Za muslimane, molim vas imajte na umu: slavljenje praznika drugih religija nije dozvoljeno u islamu, ali naročito stavke koje sam gore iznio o kršćanskom Deda Mrazu ukazuju jasno da to nije ništa više od još jednog izumljenog “božanstva-čovjeka” koji daje ljudima ono što žele.

Podržite djecu na pravom putu, budite uz njih u ovim vremenima nemira i zbunjenosti. Ono što vaša djeca žele od vas nisu igračke, vaš novac ili neki klovn sa pamučnom bradom; ono što oni žele i što im je potrebno jeste – vaše vrijeme.

Molim Allaha da zaštiti našu djecu od ovih besmislica i uputi ih sve na istinski put.

27.02.2008.

Pčela – jedno od čudâ Božijega stvaranja

  Riječ je o jednome poglavlju knjige.
Pogledaj pčelu, obrati pažnju na pouku koju izvlačimo posmatrajući je, gledajući na nju kao na znak. Obrati pažnju na njeno djelanje, postupke, koje sâma obavlja, bez ičije pomoći, kako proizvodi med i gradi sebi skladne kuće u planini; građevine koje spadaju u najpotpunije oblike na Zemlji, i najljepše.

Kada na to obratiš pažnju, vidjet ćeš da ništa ne nedostaje a pčela sve obavlja bez upotrebe razuma (što je slučaj kod čovjeka) ili halata. To je ukaz na tragove Allahovoga stvaranja, na nadahnuće i Objavu koje joj Uzvišeni upućuje, kao što veli:

“Gospodar tvoj objavljuje pčeli: ‘Planine uzmi za svoju kuću, i drveće i ono što grade (ljudi).
A potom jedi od svih plodova pa poslušno putevima Gospodara tvoga hodi.’ Iz utroba njihovih (pčelâ) izlazi napitak različitih bojâ. U njemu je lijek za ljude. U ovome su znakovi za narod koji razmišlja.”
(Kur’an, Pčela, ajet 68., 69.)

Obrati pažnju na poslušnost pčele, pokornost odredbi njenoga Gospodara – kao svoje stanište uzima jedno od tri mjesta: planine na hridima, drveće i kuće koje podižu ljudi. Osim ovih, nikada nećeš vidjeti pčelu da živi na nekome drugom mjestu.

Osmotri, pčele najviše žive u planinama, mjestu koje je najprije spomenuto u Kur’anu. Potom u drvećima a onda u nastambama ljudî.

Najprostranija staništa pčelâ jesu planine i drveća u kojima proizvode velike količine meda. Pogledaj, kako je samo vidljiva ljepota u njenome postupanju. Prvo uzima određeno stanište. Potom, kada se ustali na njemu, izlazi kako bi otišla na ispašu. Na ispaši jede od plodova i vraća se kući jer je tako odredio njen Gospodar – prvo da uzme stanište, potom da jede od plodova a onda da poslušno hodi putima svoga Gospodara.

Jedno od najvećih čudâ vezanih za pčelu jeste postojanje predvodnice svih pčela – matice. Ona ne leti, ne kreće se, ništa ne radi i ne odlazi na ispašu. Matica ima obavezu samo naređivati ono što je dobro a sprečavati zlo. Njen (doprinos) ispaši jeste korist koju imaju druge pčele od nje.

Pored toga, zanimljivo je da se sve odjednom vraćaju u košnicu. Ipak, niti jedna jedina pčela ne smeta drugoj, ne postoji gužva, zbrka, već svaka zastaje pred košnicom i pazi i na onu pčelu koja je ispred nje ali i na onu koja se nalazi iza nje. Njima upravlja matica, baš kao što kralj upravlja svojom vojskom. Ovakvom organizacijom, svaka pčela ima korist od općega ustroja.

Pogledaš li u pčelu, njeno tijelo, vidjet ćeš da je ona jedno od najslabijih Božijih stvorenja.

Također, zanimljivo je i da pčele ne mogu imati dvije matice (dva vladara). Ukoliko se nađu u jednoj košnici dva vladara, njihove vojske (pčele) ubiju jednoga od njih (jednu maticu) tako da u košnici ostane samo jedan kralj uz koga svi pristaju, nema međusobnoga ratovanja niti ometanja, i dalje ostaju kao jedno – jedna ruka i jedna vojska.
27.02.2008.

Matematička konstrukcija Kur'ana

  Islamskim ucenjacima je znacenje ajeta "Nad njim je devetnest" dugo
vremena bio nepoznat.
Sve dok dr. Rešad Halifa 1974. pomocu kompjutera nije otkrio sledece
cinjenice:

-Prva sura koja je objavljena po hronološkom redosledu je sura Al Alaq
koja je smeštena na 96. mjestu ili devetnestom mjestu odpozadi.
- Prvo je objavljeno 5 ajeta ove sure.
citaj , citaj u ime Gospodara tvoga koji stvara
stvara covjeka od ugruška
citaj plemenit je Gospodar tvoj koji poucava peru,
koji uci covjeka onome sto ne zna. (96:19)

-Ovih pet ajeta se sastoje od devetnest rijeci
-U ovih 19 rijeci su sadržana 76 harfa (slova) A broj 76 je djeljiv sa 19,
19x4=76
-Kasnije se objavljuje jos 14 ajeta, koji kada se saberu sa onih 5 daju 19
-Broj harfova ove sure je 285, opet broj koji je deljiv sa 19 (19x15=285)

-Allahov pecat u Kur'anu "Bismilahi Rahman i Rahim" sto znaci
"U ime Allaha Milostivog Samilosnog " se sastoji od 19 harfova.
-Rijec ISM (ime) se u Kur'anu pominje 19 puta
-Rijec ALLAH se u Kur'anu pominje 2698 puta ,
a broj 2698 je opet deljiv sa 19. 142x19=2698.
-Rijec ER RAHMAN ( Milostivi ) se u Kur'anu pominje 57 puta
19x3=57
-Rijec ER RAHIM ( Samilosni ) je u Kur'anu pomenuta 114 puta
19x6=114

-U Kur'anu se nalaze tacno 114 pecata
-Sura u casnom Kur'anu ima 114. 19x6=114
-Brojevi u Kur'anu se spominju na 285 mjesta sto je opet
djeljivo sa devetnest 19x15=285
-Ako saberemo ove brojeve po njihovoj brojcanoj vrijednosti
dobicemo broj 174 591 koji je djeljiv sa 19 (19x9189)
-Ako izbacimo brojeve koji se ponavljaju dobijamo 162 146
(19x8534)

-Ta i Ha su harfovi koji se u suri TAHA nalaze na 342 mjesta
19x18=342
-Ja i Sin u suri JASIN ima tacno 285. 19x15
-Ta i Sin u surama koje imaju ove inicijale ima na 494 mjesta
( 19x26=494 )
-Harfovi Elif,Lam,Mim i Ra su pocetni inicijali sure Ar-r'ad u kojoj su ovi
harfovi nalaze 1501 (19x79=1501)
-Lamova u 13 sura koje imaju ovaj inicijal ima 11 780
( 19x620=11 780 )
-Elifa u svih 13 sura koje imaju ovaj inicijal ima 17 499
( 9x921=17 499 )
-Mimova kojih u 17 sura koje imaju ovaj inicijal ima 8 683
( 19x457=8 683 )
-Sura An-Nasr koja je poslednja u cjelosti objavljena sastoji
iz 19 rijeci.

To su bile neke od cinjenica do koje je došao dr.Rešad Halifa
vezanih za broj 19.

A sada cu navesti jos neke cinjenice koje su vezane za numerologiju.

Rijec Ovozemaljski život (Dunjaluk) je pomenuta 115 puta u Kur'anu, Buduci
svijet (Ahiret) se nalazi takodjer na 115 mjesta u Kur'anu.
Rijec Andjeli (Meleki) se kao i rijec djavoli (Šejtani) pominju 88 puta u Kur'anu.
Rijec Zivot (Hayat) se u Kur'anu pominje na 145 mjesta , koliko i rijec smrt
(Mawt).
Rijec Iblis (Satana-Šejtan) je U Kur'anu pomenut na 11 mjesta isto koliko i
rijec zaštita od Šejtana.
Rijec Muslimani su pomenuti 41 puta u Kur'anu koliko i rijec dzihad (Borba na
Allahovom putu).
Rijec Zlato se pominje na 8 mjesta koliko i rijec Luksuzni život.
Rijec Razum se u Kur'anu pominje 49 puta koliko i rijec svjetlost.
Rijec cvrst je u Kur'anu pomenuta 114 puta koliko i rijec Strpljenje.
Rijec Muškarac se nalazi na 24 mjesta koliko i rijec Žena.
Rijec Molitva (Salat) je pomenuta 5puta.
Rijec Mjesec (Shahr) se pominje 12puta u Kur'anu.
A rijec Dan (Yawm) je U Kur'anu pomenuta 365 puta.

Rijec Voda (Baher) je u Kur'anu pomenuta 32 puta, a rijec Zemlja (Barr) 13
puta .Ako ih saberemo dobicemo broj 45.
Sada nalazimo procentualnu zastupljenost rijec Voda u ukupnom broju rijeci
(Voda i Zemlja). Ona iznosi 32/45 x 100%=71.11111%
Procentualna zastupljenost rijeci Zemlja u ukupnom broju rijeci voda i Zemlja
iznosi 28.8888888%
Odnos zemlje i vode na zemlji iznosi baš ovoliko.

Da li je moguce da je Muhamed, a.s., bio upoznat sa ovom cinjenicom prije 1400 godina.

Ti (O Muhamede) nijednu knjigu nisi citao prije ove a nisi je
ni desnom rukom svojom pisao inace posumnjali bi oni sto laži govore. (29:48)

Rijeci - Kada bi se svi ljudi i dzini udružili da sacine jedan ovakav Kur'an
oni kao što je on nebi sacinili
............................
*Sekr-tj. dzehannem
27.02.2008.

Prelazak žena na Islam

  'Allahu Ekber' izgovara Muhammed Hanini iza kojeg stoji 15 vjernika. Poslije toga oni kleče i njihove glave se spuštaju na pod - gesta koja simbolizira podredjivanje pod Bozju volju u Islamu.

Osam žena stoje iza muškaraca i klanjaju sa njima. One nose mahrame, koje im pokrivaju kose i duge suknje koje prelaze članke." Ova odjeća ističe moju ljudskost, moje saosjećanje, moju vjeru u Boga; ona ne ističe moju vanjštinu," kaže Sunni Rumsey Amatullah koja je prije četvrt stoljeća prešla na Islam.

One navode da islamski način odijevanja smatraju oslobađajućim, a ne ugnjetavajućim. Preuveličavanje uloge ženskog tijela na zapadu vodilo je tome da se žena sve više posmatra objektom. Iako su u prošlosti imale negativna iskustva sa muževima, one podvlače da Islam oba spola tretira podjednako, ali ne identično.

Amatullah je jedna od 20.000 Amerikanki koje svake godine pređu na Islam; vjeru koja se nalazi u centru pažnje od 11. septembra.

Uprkos predrasudi da žena u Islamu je obespravljena, trećina od ovih 20.000 su žene. Ovo se navodi u jednoj studiji od prof. Ihsan Babgy-ja. Od 20.000 novih muslimana 14.000 ih je Afro-Američkog porijekla, 4.000 bijelaca i oko 1.200 Hispanjolaca. (U ovoj studiji nisu uzeti u obzir članovi "Nation of Islam")

Šta je u Islamu privlačno za ženu? Profesor Jane Smith, koja predaje orijentalistiku u Connecticut kaže da "jasan plan života, jasne slika o tome u šta se vjeruje, je privlačna za one koji se zanimaju za vjeru."

Sa odgovorima na svaki aspekt ljudskog života, Islam predstavlja uređenje u kojemu žena je odgovorna za stvaranje zdravih porodica i zajednice, utječući time pozitivno na odgoj djece. Žene iz porušenih porodica su posebno oduševljenje Islamom zbog akcentuiranja važnosti porodice u Islamu, navodi Marcia Hermansen, profesor Islama na univerzitetu Chicago i koja je sama prešla na Islam.

"Muslimanke ne gledaju na porodičnu strukturu u Islamu kao nešto što ih ograničava, naprotiv to je za nas pozitivno i podržavajuće."

Izabiranje Islama može biti i svojevrsna kulturna kritika zapadnog materijalizma, kaže ona. "Islam predstavlja ljepotu, izvornost i prisebnost."

"U Islamu ti se Allah neposredno obraća," kaže Amatullah, 50. Ona je direktorica jednog HIV preventivnog programa u Harlemu. Ona je prešla na Islam nakon što je vodila prilično hedonistički način života nekoliko godina. "To je bilo kao duhovno buđenje. Nalaziš se cijelo vrijeme u magli, bez da si toga svjestan. Tek kada ti se pred očima razbistri, onda kažeš 'Hej, ja sam mislio da je to bilo sve čisto'" navodi ona. "Prijatelj moga muža mi je poklonio primjerak Kur’ana, kada mi je bilo 20 godina."

S početka nije obraćala pažnju na to, ali proučavanje Islama je probudilo i ljubav prema vjeri. Trajalo je pet godina premišljanja, dok se nije odlučila postati musliman sa ubjeđenjem da je Kur’an objava od Boga. Ona navodi da je bila zadivljenja pravima žene u Islamu u vremenu kada u mnogim kulturama žena nije imalo pravo na sopstveni život.

"Islamsko pravo nosi brojne Kur’anske reforme koje su podigle status žene u Islamu," navodi John Esposito profesor na Georgetown univerzitetu. "Nasuprot običajima predislamskih Arapa, Kur’an daje ženi za pravo izabiranja bračnog druga."

"Žena ima pravo na svoj miraz, ne njezin otac ili muška rodbina kako je to bio običaj prije Islama. Ona je postala punopravnim članom bračnog ugovora, a ne objekat koji se može prodati. Pravo da zadrži i da upravlja svojim mirazom je bio izvor samopouzdanja i bogatstva u društvu u kojem su muškarci dominirali. Ženino pravo je pojačano time da ona ima pravo na nasljedstvo. Slična prava su na Zapadu tek provedena u 19. stoljeću."

Esther Bourne, 46-godišnja knjigovođa iz Manhattana je odgojana kao katolik od strane američke majke i engleskog oca. Pošto je kao dijete odgajana u duhu vjere u Boga, njoj nije palo teško da sredinom svojih 20 godina se zainteresira za Islam.

Ali tek desetak godina kasnije, uzročeno smrću osobe koja joj je bila bliska, ona je počela ozbiljnije da se interesuje za Islam. Svoja prva saznanja o Islamu je stekla u jednoj džamiji u Manhattanu.

"Sve ono što sam tu čula, je direktno ulazilo u moje srce"; kaže ona. "Srce je odmah u to povjerovalo."

1992. godine sa svojih 36 godina, Bourne je izgovorila šehadet, i time potvrdila svoju pripadnost Islamu.

"Mene više nije strah, i ako se neka nesreća desi, ja je prihvatim kao Allahovu volju," kaže Bourne.

"Čovjek sam sebe usredi na islamski način života, misleći o Allahu, i radeći dobra djela," kaže Amatullah. "U nekim danima mi to bolje polazi za rukom nego nekim drugim."

Amina Muhammed 58-godišnja zubarka je prije 20 godina prešla na Islam. Njezin otac je sa Jamajke, mati Indijanka. U crkvu je prestala ići kada je imala 16 godina.

Dvije godine kasnije je aktivno počela da traži pravu vjeru; njezin put ju je vodio od budizma preko hinduizma i indijanskih vjera do islama. Sve drugo nije bilo ono za čim je tražila. "Bila sam veoma razočarana," kaže ona. "Znala sam da prava vjera postoji, ali je nisam mogla naći. Ali cijelo vrijeme sam vjerovala u Boga, nisam bila ateista."

Kada joj je bilo 35 godina potreba za pronalaženjem prave vjere za kojom je tragala je postala neizdržljiva; tada je slučajno došla u kontakt sa Islamom. "Islam je to što sam uvijek u svom srcu osjećala," kaše ona.

Otprilike tri godine je izučavala Islam; i nesvjesno je počela već da se drži nekih islamskih normi. Čak je počela da nosi hidžab. Onda je otišla u džamiju i "vidjela žene i raznih krajeva svijeta, raznih boja kože, kako zajedno klanjaju. Pomislila sam: 'Ovako to treba da bude među ljudima.'"

Iako Kur’an ne zabranjuje ženama da rade, ona kaže da je žena u prvom redu majka i da se mora brinuti o djeci.

"Pogledajte zapadna društva danas; porušene porodice, jer majka čitav dan radi i nema ko da odgaja djecu," kaže Bourne koja trenutno nije udata i koja ima 28-godišnjeg sina." Imala sam problema. jer sam sina morala praktično da odgojim sama."

Njihova vjera u Allaha nije bila poljuljana 11.09. Izobličenje Islama od strane muslimana ne smije da vodi tome da se Islam zbog toga krivi, navode one.

"Ubijanje nedužnih," navodi Amatullah, "se kosi sa načelima Islama."


Stariji postovi

Cool Efendija
<< 12/2008 >>
nedponutosricetpetsub
010203040506
07080910111213
14151617181920
21222324252627
28293031

MOJI LINKOVI
Hadis
Muhammed a.s. kaže: "Allah dž.š. je rekao: O sine Ademov, ako me spomeneš u samoci i ja cu tebe spomenuti u samoci, ako me spomeneš u društvu i ja cu tebe spomenuti u boljem društvu od onoga u kojem si Me spomenuo."

MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
107710

Powered by Blogger.ba